Na ministrantskom susretu svećenik nas je obavijestio o hodočašću ministranata Dubrovačke biskupije u Split i Vepric. Prihvatio sam odlazak na ovo hodočašće s velikom radošću i bio sam presretan. Par dana prije hodočašća pitao sam svećenika „Tko nas vodi na hodočašće?“, a on je rekao vijeće za duhovna zvanja i ministrante. Tada sam se prisjetio svojih bivših svećenika koji su mi govorili da ću ja bit svećenik,al ja nikada nisam imao odgovor na takve stvari. U pratnji don Marina, fr. Mihaela i vjeroučiteljice Željane na blagdan Sv. Luke, 18.10 krenuli smo u 6h prema Splitu. Na putu od Dubrovnika do Splita imali smo zajedničku molitvu nakon što smo se svi okupili u autobus, a dolaskom na autocestu do Splita smo molili krunicu. Ovo hodočašće je jedno veliko iskustvo za nas ministrante koje nas je napunilo puninom Duha Svetoga i potaklo na neke nove stvari u životu. Nakon dolaska u Split posjetili smo kapelicu i  samostan  svete Klare. U samostanu se nalazi 19 sestara, a od kojih najstarija ima 89 godina, a najmlađa 32 godine. Također u samostanu se nalazi naša sestra Blaženka (Antonia Barović) koja je bila vjeroučiteljica nekoliko godina. Sestre koje su bile prisutne ispričale su nam kako one provode svoj dan u samostanu koji je ispunjen radom, ljubavlju, radošću, molitvom i zajedništvom. Nakon odlaska iz samostana svete Klare krenuli smo hodajući prema sjemeništu gdje smo usput posjetili crkvu i samostan svetog Dominika koju Splićani nazivaju crkvom svete Katarine Aleksandrijske ili Gospe od Ružarija, te smo obišli prostorije gdje se okupljaju mladi. Dolaskom u bogosloviju i sjemenište dočekali su nas bogoslovi i sjemeništarci gdje su nas ugostili i primili s velikom radošću. Pozdrave u sjemeništu uputio nam je ravnatelj sjemeništa don Jenko Bulić. Imali smo priliku čuti svjedočanstva braće Iva i Petra Markića koji su iz Dubrovačke biskupije.Nekih sjemeništaraca  su nam opisali kako provode dane u sjemeništu, te ispričali zašto i kako su se odlučili baš za sjemenište. Nakon svjedočanstva i obilaska sjemeništa imali smo zajednički ručak sa sjemeništarcima. S radošću smo napustili sjemenište nakon ručka i krenuli prema katedrali svetog Duje koja je najmanja i najstarija katedrala na svijetu. Svećenik koji je bio prisutan u katedrali ispričao nam je povijest o njoj te smo se popeli na njen zvonik. Nakon katedrale imali smo slobodno vrijeme gdje smo prošetali Splitskom rivom i ostalim dijelovima grada te krenuli u svetište Vepric pokraj Makarske. Don Marin i fr. Mihael predvodili su misu u 18 sati. Propovijed je bila upućena ministrantima, a pogotovo onima koji osjete klicu za duhovna zvanja. Nakon svete mise, dolazak u Dubrovnik bio je oko 23h gdje smo svi krenuli svojim obiteljima. Svojom željom i radošću sudjelujem na svakom mogućem hodočašću jer sam Bog me potiče na ovakve stvari. Ovo mi nije prvo hodočašće već prije sam sudjelovao na još nekim hodočašćima. Na ovom hodočašću primijetio sam na nekim osobama želju za duhovnim zvanjima i to mi je jako drago. S ovim hodočašće san shvatio da se stvarno može uspjet u duhovnom životu.