PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

ostalo/shkm_post_slike/1234-memories-photo-photography-polaroid-white-wall-favim_com-60988.jpg

OBJAVLJENO

  • 08.10.2014.

AUTOR

  • Katarina Gugić

PREGLEDANO

  • 3975 puta

PODIJELI

Živjeti životom koji zaslužuje uspomene

Pozdrav, ekipa! Long time no see, zar ne? Od našeg posljednjeg eye contacta prošlo je više mjeseci u kojima se svašta izdogađalo i/ili se još uvijek događa. Nemiri na Bliskom istoku i u Ukrajini, poplave po cijelom svijetu, pa i kod nas ovdje, u našoj malenoj pticolikoj domovini. Toliki su ostali bez krova nad glavom, bez svega za što su godinama naporno radili, bez svega od čega su živjeli. Strašne slike i mučni intervjui tjednima su se izmjenjivali na našim malim ekranima. U tomu teškom razdoblju probudila se plemenitost „malih“, „običnih“ ljudi – kamioni i kamioni očuvane ili posve nove odjeće i obuće, kozmetike, ića i pića, čitavi odredi volontera, stručnih ili manje stručnih, ali zato bogato opremljenih velikodušnošću srca; sve se zajedno truckalo po našim obnovljenim i neobnovljenim cestama sve do onih najpotrebnijh. Ovi i neki drugi događaji su oni važni, veliki događaji koji su utjecali na velik broj ljudi, na jedan ili više naroda, ili pak na čitav naš plavi planet. Ti događaji utječu na nas i sada, jer je njihov utjecaj dalekosežan, i liječenje rana, bilo duhovnih, fizičkih ili ekonomskih, zahtijevat će dug proces u kojemu će svatko u bočicu lijeka morati dokapati svoju kapljicu, mukom iscijeđenu, za zdravlje našega naroda, kontinenta, Zemlje. Ali, što je sa svim onim „malim“ stvarima koje su se otada izdogađale? S vama? Zaljubili ste se možda? Odljubili? Možda oboje? Upisali ili završili fakultete, zaposlili se (kao ja! J), svađali se i mirili ili sklopili neka nova prijateljstva? Jedno sigurno znam: ludo ste se proveli na susretu mladih u Dubrovniku, umorili i odmorili i bili puni doživljaja koje ste dalje danima prepričavali... A znam i da se ovo ljeto niste pretjerano osunčali. No, sve je to sada daleko iza vas. Sada su opet ispiti, predavanja, škola, posao, i vi se osvrćete unatrag i razmišljate kako ne možete shvatiti vrijeme – svi se ti događaji čine u jednu ruku tako dalekima, a u drugu ruku zakleli biste se da su se zbili jučer, a svi su se zajedno stopili u jednu nejasnu maglicu koja vas prati kroz vaše dane natrpane obvezama. Osvrnete li se nekad na ta svoja sjećanja? Dopuštate li im da vas hrane, osnažuju, poučavaju? Ili živite samo „za trenutak“? Dakako, važno je živjeti u sadašnjosti i razmišljati o njoj, ali nikada ne smijemo zaboraviti važnost sjećanja. Naše sjećanje je naš identitet. I Crkva živi od sjećanja. Od sjećanja zapisanog kako u Bibliji, tako i u spisima mnogih ljudi kroz povijest, a također i kroz sjećanje sačuvano u usmenoj predaji, u crkvenim običajima, itd. U naše su sjećanje utkani svi lijepi i teški trenutci našega života. Svaki osmijeh i lijepa riječ koju smo dali i primili, svaki zagrljaj, svaki pogled na nešto što nas je obradovalo. Sjećanje je jedna od najljepših stvari. U sjećanju živi ljepota života. I, što je ono najljepše, to je ljepota koju sami stvaramo. Živite li tako da imate lijepih stvari za pohraniti u svoje sjećanje, ili živite na način da ste lišeni svega onoga što vrijedi sačuvati? Ovo je važno pitanje, jer u suštini, to je sljedeće pitanje: živim li kvalitetno svoj život? Živim li životom koji zaslužuje uspomene? Bih li htio biti unuk koji sluša priču o mom životu? Stvarati uspomene, čovječe, to je divna stvar! Ponekad zamišljam da sve što vidim, dodirujem, mirišem i kušam fotografiram. Fotografiram sjećanjem i pohranjujem, kao kakve tajne zalihe za „crne dane“. Ima još samo jedna ljepša stvar od toga – stvarati lijepe uspomene drugima i tako biti dio sjećanja nekoga drugog, biti dio ljepote života drugoga čovjeka, činiti život drugoga vrijednim uspomena. U vrtlogu ružnih događaja, kako svjetskih, tako lokalnih i osobnih, zaboravljamo da pored nas prolazi i mnoštvo lijepih stvari i događaja vrijednih naše pažnje i prisutnosti. Osvrnite se oko sebe u svaki svoj dan, bilo to u učionici, za stolom u uredu, za kasom u trgovini ili gdje drugdje, i otvorite oči za ljepotu vrijednu uspomena. Ona je posvuda oko vas, samo čeka trenutak vaše pažnje da vas iznenadi i postane dijelom vaših uspomena. Ljepota koja se skriva u svakodnevici čeka da obogati naš život. Osmijeh, riječ ili pokret ruke – sjećanjem fotografirajte sve vrijedno pamćenja. I u predvečerje svojega života imat ćete album najljepših fotografija. Divan zadatak, zar ne? Izazivam vas da se okušate u tome! Probni rok – do sljedeće kolumne! Sretno vam i kreativno stvaranje divnih uspomena!

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!