Grčki filozof Platon (ne brinite, ne slijedi lekcija iz filozofije, već samo kratka priča) ispričao je jednom priču o Hefestu (malo da i nešto naučimo: on je bog kovača) i dvoje zaljubljenih na koje je naišao, a bili su ludo zaljubljeni. Nešto poput antičke verzije Romea i Julije. Upitao ih je: „O dragi ljudi, što mogu za vas učiniti?“ Bez oklijevanja oni mu odgovore: „Salij nas u jedno da smo nerazdvojni i zauvijek povezani jedno s drugim.“ To što je Platon izrazio u jeziku bajke, zna svatko tko je zaljubljen, on želi biti povezan sa svojim partnerom. I to je normalno. Sjećamo se naše petogodišnje veze, našeg „hodanja“. Imali smo i dodatno poteškoću: veza na daljinu. Čak niti u istoj državi nismo bili. I tako pet godina. Čezneš za tom drugom osobom, a kad se napokon vidite, s jedne strane neizmjerno ti je drago, s druge strane znaš da to nosi i rastanak, te ponovno iščekivanje. Danima, tjednima, nekada i mjesecima. Poželiš nikad se ne rastati od te osobe. A onda dođe brak. Ostvariš svoj san. Zajedno ste svaki mjesec. Ma što mjesec, često ste zajedno svaki tjedan, svaki dan, svaki sat. I shvatiš da je ljubav mnogo više od „biti nerazdvojan“ i „zauvijek povezan jedno s drugim“.

Mogli bismo upotrijebiti i jednu usporedbu: i u zatvoru, sa svojim cimerom ćete biti nerazvojni, cijeli dan i ista dva metra kvadratna (a ako ste obojica na doživotnoj, onda i „zauvijek povezani“). No to ne znači nužno da tu osobu volite, a još manje da želite da ta „nerazdvojivost“ i „povezanost“ potraje. Nekada i „hodanje“ ukoliko se živi samo i isključivo kao želja za „nerazdvajanjem“ i povezanošću, može postati upravo ona prispodoba: zatvor i nesloboda. Nemojte si to priuštiti. Jer, potrebno je mnogo više od toga da ste jedno pokraj drugog, da vam je baš lijepo tako nerazdvojnima. A iz tog „mnogo više“ javlja se sposobnost i mogućnost življenja svog vremena i u odsustvu voljene osobe. Bez obzira na momka ili curu, makar ćete s njim/njom provoditi najviše vremena (što nije niti najmanje loše), imajte vremena i za svoje prijatelje, svoje aktivnosti, svoje slobodno vrijeme. Naučite se i na povremenu razdvojenost. Imajte dakako i zajedničke prijatelje, zajedničke aktivnosti, itd. Kao i u gotovo svemu u životu, potrebno je naći mjeru. Kažu da ljubav ne bi trebala biti gledanje jedno u drugo (to bi bila odlika samo zaljubljenosti, koja je također potrebna i u braku), već zajedničko gledanje u istom smjeru.

Početak je siječnja, popularne i moderne su novogodišnje želje. Pa da budemo i mi popularni, moderni, da budemo „in“: želimo vam da sa svojim momkom/curom u ovoj godini, ali i godinama koje dolaze, zajednički gledate u istom smjeru. Ukoliko tu osobu nemate, da ju u ovoj godini nađete. Sretno i blagoslovljeno gledanje u istom smjeru!