Velika je srijeda. Na mala, ne srednja, nego vaš velika. Kao i cijeli ovaj tjedan. Veliki četvrtak. Veliki petak. Velika subota. I najveća nedjelja, ili kraće rečeno: Uskrs! I kakve sve to veze ima s ljubavlju? Velike. Ili kako je to puno pametnije i ljepše rekao papa Franjo na općoj audijenciji 27. ožujka 2013. godine: „Živjeti Veliki tjedan znači sve više ulaziti u Božju logiku, u logiku križa, koja nije prije svega logika patnje i smrti, već je logika ljubavi i sebedarja koja donosi život. To znači ući u logiku evanđelja.“ Kratko, jasno i vrlo jednostavno. Veliki tjedan je zapravo veliko svjedočanstvo ljubavi. Ne one ljubavi iz romantične komedije koja se iskazuje ispražnjenim novčanikom i kupnjom stotine ruža u kvartovskoj cvjećarni, po mogućnosti uz „dostavu“ s pjesmom pod prozorom (a kao dodatak nije loše niti da „Romeo“ bude potpuno mokar od silne kiše koja ga ne može zaustaviti u njegovom romantičnom podvigu). Ovo je ipak nešto drugačija ljubav. Ljubav koja se na Veliki četvrtak sagiba i pere noge svojim učenicima. Ljubav koja se na Veliki petak bez ostatka predaje, podnosi patnju i smrt, sve zbog voljenog stvorenja. Ljubav koja na Veliku subotu šuti, stoji nijema i čeka uskrsnuće. Ljubav koja se na Uskrs javlja kao pobjednica. E, to je Ljubav. To je „sudbina“ i naše ljudske ljubavi. Iskrena i prava ljubav sadrži u sebi „velike četvrtke“, kad je potrebno zasukati rukave i služiti, sadrži darivanje drugoj osobi. Iako bismo htjeli drugačije, iskrena ljubav sadrži i „velike petke“, sadrži teške trenutke u kojima se čovjek pita ima li smisla dalje, te se pita „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“. Ima i „velike subote“, kad je potrebno ušutjeti, zastati i jednostavno biti pored druge osobe (veoma je lijepo kad je dovoljno samo biti jedno pored drugog, nas dvoje ovo veoma volimo, no s obzirom na našeg malog skoro dvogodišnjeg sinčića, tišina nam više nije čest suputnik). Nakon iskustva ovog trodnevlja, dolazi i Uskrs kada se ljubav živi u radosti, ispunjenosti i osjećaju nevjerojatnog smisla života u postojanju ljubljene osobe (bez Uskrsa sve ovo prethodno ne bi imalo smisla). Sve to ima ljubav. Veliki tjedan je zapravo jedna velika priča o jednoj velikoj Ljubavi. O Bogu. Priča koja nam pomaže živjeti naše „male“ priče, naše ljubavi i zaljubljenosti. Koje zapravo nisu male. Jer onog trena kad u njima otvorimo vrata Bogu, kad počnemo u toj ljubavi živjeti logiku Velikog tjedna, ljubav postaje Ljubav! Živjeli i neka su vam sretni i blagoslovljeni ovi dani Velikog tjedna. I iako su praznici, učite. Ne matematiku, ne brinite. Nego iz Velikog tjedna učite što je Ljubav. I kako ljubiti! Lekcija broj jedan je već sutra: Veliki četvrtak. Sretno na ispitu (život je ispit)!