Naučili smo razmišljati trgovački. Matematički. Proračunato. U trgovini ili na kiosku daš 10 kuna i dobiješ sladoled. Ako ćeš neki bolji, i više. Ako si skupio nešto bolje ocjene u školi, vjerojatno ćeš dobiti veći džeparac za subotnji izlazak. Ako nisi, morat ćeš biti malo skromniji pri izlasku. Ili se jednostavno ranije vratiti, jer ranije ćeš presušiti. Sjedneš u kafić, daš 10 kuna, i dobiješ kavu (osim ako si na Stradunu, tad za taj iznos možeš dobiti pola šalice). Sve je to trgovačka logika: „Dam ti da mi daš“. I nije to samo negativno, moramo nekako funkcionirati: moramo raditi i zarađivati. No, teško nam je shvatiti Božju logiku koja je sasvim drugačija. Ništa nismo zaslužili, ništa nismo zaradili, a on nam besplatno dao život. Ne sladoled, ne kavu, ne lovu, nego nešto znatno više, nešto najviše: život. I daje nam ga iznova svakog jutra kad se probudimo. Daje nam sunce, daje nam zrak, ljubav, ljude oko nas, itd. Iako nam to daje bezuvjetno, bez obzira uzvraćali mi ili ne, ipak ne bi bilo loše da uzvratimo. Nije on sebičan, ne traži da uzvratimo njemu, nego čovjeku. Jer svaki je čovjek slika Božja. I opet, ne misli se ovdje prvenstveno materijalno. Daruj osmjeh, ljubav, prijateljstvo…. Daruj radosno, daruj besplatno…

To je nešto što vrijedi u svim međuljudskim odnosima. No, posebno je izraženo u iskrenoj ljubavi djevojke i mladića, žene i muža. Nema tu trgovine. Kad dođe trgovina, došli su i ozbiljni problemi. Trgovina i ljubav su poput one smjese iz vatrogasnog aparata i vatre. Nadamo se da ovo neće čitati naše profesorice iz kemije, ako provalimo neku glupost, no ona smjesa jednostavno onemogućuje vatri da nastavi gorjeti, oduzima joj kisik i vatra se gasi. Doduše, usporedba možda nije baš najbolja, jer u slučaju vatre i njezinog gašenja, to gašenje je dobro, a u slučaju ljubavi, nije. No, kažu da je svaka usporedba šepava, što ova upravo potvrđuje.

Sve ovo ne znači da u ljubavi ne smijemo „uzvratiti“ na ljubav. Dapače. Ako jedna strana dobije ružu, ne znači da je loše da uzvrati nekom lijepom čokoladom. Ako muška strana izvede curu u romantičnu šetnju uz more, ne znači da ne smiju iduću večer otići u kino na akcijski film po muškom izboru. Pitanje je samo motivacije. Ako ću nešto napraviti samo zato da nešto sutra izvučem od druge strane, to je loše. Ako muška strana večeras ode u kino na ljubavnu komediju, da bi sutra bez problema s ekipom otišao na pivo uz nogometnu utakmicu, to je loše. Ako pak ode u kino na film koji mu se baš i ne sviđa, ali voli svoju dragu, pa će se žrtvovati, a ona se raduje jer je on otišao na nogomet i pivu, iako joj nije jasno što ima zanimljivo u tome da 22 lika trče za jednom loptom, ili kako može piti onu očajnu smjesu koja se zove „pivo“, a raduje se tome jer ga voli, e onda je to ljubav, a ne računica.

Znate one prometne znakove zabrane: zabranjeno skretanje desno, zabranjeno voziti preko 60 km/h, zabranjeno ovo, zabranjeno ono? E, kad bi ljubav bila cesta, svakako jedan od važnijih znakova bi bio i ovaj „zabranjena trgovina“.

Zaboravite matematiku (ovaj savjet vam je vjerojatno veoma drag). Zaboravite trgovinu. Jednostavno, volite se.