PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

2015/drop_in_the_ocean.jpg

OBJAVLJENO

  • 10.10.2015.

AUTOR

  • Zrinka Plenković

PREGLEDANO

  • 1582 puta

PODIJELI

„MALA“ KAP

„Teče i teče, teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap?“ Što ovom svijetu znači način na koji će svatko od nas proživjeti novu školsku (akademsku, radnu) godinu koja upravo započinje? Ima li smisla truditi se da svijet bude bolji kad njime ionako vladaju moćnici koji o svemu odlučuju? Znamo da imamo pravo glasa, ali zar se naš glas uopće čuje? U tijeku je inicijativa 40 dana za život. Isto tako, krenule su prijave za 72 sata bez kompromisa. Uistinu pohvalne i dobre akcije, zar ne? No, od kolike je važnosti naše sudjelovanje u tim aktivnostima? Realno gledajući, čini se kako je naš doprinos uistinu beznačajan… Jer, svatko od nas tek je jedan od otprilike 4 milijuna stanovnika Hrvatske odnosno jedan od 7 milijardi ljudi na Zemlji… Što tom svijetu znači „naša mala kap“?

„Gle, jedna duga u vodi se stvara, i sja i dršće u tisuću šara.“ Ipak, čovjek ponekad susretne ljude koji uvijek daju najbolje od sebe ne razmišljajući hoće li/što će drugi raditi, koji se zalažu za istinu i dobro ne opterećujući se hoće li to netko primijetiti ili će možda biti uzaludno. Čineći tako oni ljudima vraćaju vjeru u dobrotu koja se nalazi u svima te nam životom objašnjavaju da nismo samo pasivni promatrači već aktivni subjekti u stvaranju boljeg svijeta. I tako se, promatrajući njih, pojedinac počne propitivati: je li uistinu moje nastojanje oko dobra, moje zalaganje u različitim inicijativama koje se trude poboljšati svijet uzaludno ili je u pitanju moja lijenost, nemar, malodušnost ili čak nevjera?

„Taj san u slapu da bi mogo sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.“ I na kraju čovjek, iskreno razmišljajući i propitujući se, shvati da je potreban svijetu. Kao što je rekla Majka Terezija: „Možda je ono što činimo samo kap u oceanu, ali bez toga ta kap bi zauvijek nedostajala“. Stoga, iako se možda naša „mala kap“ činila ponekad beznačajna, ona je i te kako potrebna.

No, ne samo da je svijet potreban čovjeka već je i čovjek potreban svijeta – u njemu on zakopava ili koristi svoje talente, stječe ili gubi vječni život. Stoga smo mi inicijativama 40 dana za život, 72 sata bez kompromisa i ostalim sličnim akcijama koje će se javljati u toku ove i sljedećih godina uistinu potrebni. One uz našu pomoć mogu učiniti ovaj svijet boljim, a nas ponosnijim što smo ljudi, što smo kršćani. No, one su uistinu potrebne i nama. Zahvaljujući i njihovoj pomoći mi se nadamo jednom čuti riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25, 21)

„Teče i teče, teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap?“ Što ovom svijetu znači način na koji će svatko od nas proživjeti novu školsku (akademsku, radnu) godinu koja upravo započinje? Ima li smisla truditi se da svijet bude bolji kad njime ionako vladaju moćnici koji o svemu odlučuju? Znamo da imamo pravo glasa, ali zar se naš glas uopće čuje? U tijeku je inicijativa 40 dana za život. Isto tako, krenule su prijave za 72 sata bez kompromisa. Uistinu pohvalne i dobre akcije, zar ne? No, od kolike je važnosti naše sudjelovanje u tim aktivnostima? Realno gledajući, čini se kako je naš doprinos uistinu beznačajan… Jer, svatko od nas tek je jedan od otprilike 4 milijuna stanovnika Hrvatske odnosno jedan od 7 milijardi ljudi na Zemlji… Što tom svijetu znači „naša mala kap“?

„Gle, jedna duga u vodi se stvara, i sja i dršće u tisuću šara.“ Ipak, čovjek ponekad susretne ljude koji uvijek daju najbolje od sebe ne razmišljajući hoće li/što će drugi raditi, koji se zalažu za istinu i dobro ne opterećujući se hoće li to netko primijetiti ili će možda biti uzaludno. Čineći tako oni ljudima vraćaju vjeru u dobrotu koja se nalazi u svima te nam životom objašnjavaju da nismo samo pasivni promatrači već aktivni subjekti u stvaranju boljeg svijeta. I tako se, promatrajući njih, pojedinac počne propitivati: je li uistinu moje nastojanje oko dobra, moje zalaganje u različitim inicijativama koje se trude poboljšati svijet uzaludno ili je u pitanju moja lijenost, nemar, malodušnost ili čak nevjera?

„Taj san u slapu da bi mogo sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.“ I na kraju čovjek, iskreno razmišljajući i propitujući se, shvati da je potreban svijetu. Kao što je rekla Majka Terezija: „Možda je ono što činimo samo kap u oceanu, ali bez toga ta kap bi zauvijek nedostajala“. Stoga, iako se možda naša „mala kap“ činila ponekad beznačajna, ona je i te kako potrebna.

No, ne samo da je svijet potreban čovjeka već je i čovjek potreban svijeta – u njemu on zakopava ili koristi svoje talente, stječe ili gubi vječni život. Stoga smo mi inicijativama 40 dana za život, 72 sata bez kompromisa i ostalim sličnim akcijama koje će se javljati u toku ove i sljedećih godina uistinu potrebni. One uz našu pomoć mogu učiniti ovaj svijet boljim, a nas ponosnijim što smo ljudi, što smo kršćani. No, one su uistinu potrebne i nama. Zahvaljujući i njihovoj pomoći mi se nadamo jednom čuti riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25, 21)

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!