PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

2014/naslovnaa.jpg

OBJAVLJENO

  • 06.03.2014.

AUTOR

  • Danica Folk

PREGLEDANO

  • 2921 puta

PODIJELI

Koje si ti dijete

Kažem ti, vjernica sam. I svega se držim po Božjem. Ne spavam s dečkom prije braka, poštujem mamu i tatu čak i kad mislim da su poprilično otupjeli za ovo naše vrijeme, pomoći ću ti koliko mogu i član sam jedne predivne molitvene zajednice petkom. I cijeli mi život nekako već ide po planu. Reklo bi se, po katoličkom kalendaru. 

Ali ako želim biti dovoljno hrabra da ti otvorim svoje usamljeno srce i pustim te u njega sasvim iskreno, morat ću ti priznati da sam ja zapravo jedno obično balavo dijete. Zašto?

Kao prvo, zato što u svojim najdubljim dubinama nosim neopisivu želju da me se ljubi – ma da me se posve rastopi od ljubavi! Da me netko svu prihvati, voli baš ovakvu kakva jesam. Da vjeruje u mene svim srcem. Da me nikad ne odbaci. Da me bez gađenja gleda kad sam ružna, da bude strpljiv kad sam ja nestrpljiva, i što sam ja nestrpljivija,on da je sve više pun razumijevanja. Da me nosi kad sam umorna, da me od svega štiti i da me nikad ne iznevjeri. Da mi da cijelog sebe, bez ostatka. Da mi uvijek prilazi iskreno i radosno, bez fige u džepu.

A kao drugo, zato što tik do te neispunjene želje stoji još jedna, jednako snažna: da ja cijelim svojim bićem živim za nekoga. Da se ja smanjujem kako bi on mogao rasti. Da živim pravu pravcatu odanost tom predanju, vjernost u kojoj će se on moći posve ispružiti, opustiti. Da živim onu ludu hrabrost koja će bez pridržaja položiti svoj život za njegov. Da uvijek prije nego na sebe mislim na njega, da za njega u svemu navijam, da mu uvijek dajem veći komad i da ne postoji ništa što me može rastaviti od njega.

Dijete sam jer želim da me se beskrajno ljubi, kako bih i ja sama mogla tako ljubiti.Želim da se zna kako po pitanju ljubavi – ja sam rupa bez dna. Da me samo najveća ljubav svijeta može posve ispuniti. Ljubav bez mane. Ljubav neizreciva. I svi smo u tom djeca. A Bog to zna. Upravo On i jest taj koji nam to službeno i objavljuje.

Kada je to izgovorio, svi su odmah osjetili olakšanje. Neki su Mu brzo povjerovali i radosni otrčali kući, reći svojima! Neki su od tih Riječi odmah ozdravili, počeli živjeti svoj život novom radošću. Neki su se pak, nakon malo promišljanja, na to uvrijedili, i vratili se tužni nazad svojim važnim poslovima, jer oni nisu djeca, nego ozbiljni odrasli ljudi, mislili su. S problemima koje samo oni razumiju. A neki su pak ostali uz Njega, da ih još podučava, da im još govorite istine o njima, istine koja im je tako prijala. Njih On podučava kako postati dijete Božje. Govori im o razlici između djeteta Božjeg i balavog djeteta.

Dijete Božje, govorio im je, za razliku od balavog djeteta zna da su te dvije čežnjekoje su u ugrađene u temelj svakog ljudskog bića, odavno uslišane. Dijete Božje živi istinu Očeve neizmjerne ljubavi. Ono je u nju doista povjerovalo. I sada se kreće u posve novoj stvarnosti, oslanjajući se u svemu na tu Ljubav neobjašnjivu. Kroz sve što mu život nosi ono čita odraze te ljubavi. Dijete Božje, govorio je, to je tvoja prava stvarnost. To je ona punina radosti koju tako silno žudiš. To je ono što ti doista jesi. Govorio je svima, a svatko je osjećao da govori upravo njemu. Neki zbog toga pođoše za Njim dalje, do kraja Njegova puta. I vidješe svojim očima utjelovljenje one Ljubavi o kojoj im je govorio. Vidješe tu ljubav beskrajnu, za njih raspetu, i njima više ništa nije bilo isto. Oni su postali slobodni za ljubav.

Balavo dijete je škrto u svom kršćanstvu. Ono vodi potajni dnevnik svoje dobrote, pa kaže: ovo je bilo dovoljno. Kaže, pa ja živim ispravno. Nije se uspjelo otisnuti u bespuća ljubavi koja ga je stvorila. Koja ga je poželjela još onda dok ni sve zvijezde nisu bile na svom mjestu. Koja ga prati u svakom njegovom koraku po ovoj zemlji, pozna svaku dlaku na njegovoj glavi. Ono nikako da svim srcem konačno povjeruje u tu najveću ljubavnu priču svih vremena. Ono želi samo odrediti granice ljubavi, i zato je vječno ostaje gladno. Balavo dijete stalno je gladno. To ga čini nervoznim, pa zanovijeta. To ga čini slabim i nezaštićenim, pa se uvijek bori s nekim vjetrovima koji mu prijete. Balavo dijete živi u strahu, jer nije slobodno za ljubav. Jer nije ostalo do kraja Isusove poduke, nije zapravo nikada posve otvorilo svoje srce za Njegove riječi.

Radosna vijest kršćanstva je u tome što ja, balavo dijete, mogu postati dijete Božje. Ta promjena ne može se naručiti, ne može se naučiti, i ne može se, iako mnogi tako misle, kopirati od nekoga. Ona se događa u mom srcu. Ona je jedinstvena poput mene i ne može biti tuđa, ne može doći iz vana, ne postiže se ni jednom pobožnošću niti se može zaslužiti. 
Ona je vrlo jednostavna ali zahtjevna, jer ne dopušta ni trunku neiskrenosti. Dijete Božje postajem kada istinski otvorim to svoje gladno srce živom Bogu koji na me čeka.

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!