PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

2015/11119173_10153803921879097_9542557_n.jpg

OBJAVLJENO

  • 20.04.2015.

AUTOR

  • Lea Kukuruzović

PREGLEDANO

  • 3090 puta

PODIJELI

Lea Kukuruzović o susretu s papom: Kako mi je pružio ruku, pogledao u oči i nasmijao se kao da se znamo

Donosimo i drugo svjedočanstvo o susretu s papom, a napisala ga je Lea Kukuruzović, jedna od pet volontera SHKM-a koja je imala priliku osobno se susresti s papom Franjom.

 

Dugo iščekivano hodočašće u Rim napokon je stiglo. Između ostalog u programu smo imali audijenciju s Papom koja se održala u srijedu 8. travnja 2015. godine.

Rano ujutro smo došli u Vatikan i krenuli prema Trgu sv. Petra. Krenuli smo prema mjestima koja su bila rezervirana za nas i odmah sam uspjela zauzeti mjesto u prvom redu. Bila sam uzbuđena što sam tako blizu i što imam priliku iz takve blizine gledati i slušati Papu. U tom trenutku su pozvali nas nekoliko i rekli da idemo upoznati Papu. Sad je sreća bila još veća. Nama petero se posrećilo i dobili smo priliku osobno upoznati Papu.  Mislim da od toliko sreće nisam ni bila svjesna da sam ja jedna od tih što imaju priliku upoznati Papu. Sjedali smo gore i čekali kraj ceremonije kako bi napokon upoznali Papu. Što se susret više približavao bila sam sve više nasmijana, uzbuđena, pomalo nervozna, ali i opet u drugu ruku i dosta smirena. Osjećala sam da nam se približava osoba koja širi svoju smirenost, osoba koja nam je prijatelj. Napokon je došao k nama, sav nasmijan, i počeo nas upoznavati. Pružio mi je ruku i nasmijao se, a iza toga sam mu ja imala priliku dati jedan od darova, Dubrovački status, nakon čega se zahvalio tihim riječima i osmjehom. Mnogi me pitaju jesam li mu išta rekla, ali iskreno u tom trenutku mi je se samo osmjeh ozario na licu, u tom trenutku nisam razmišljala niti sam mogla na hrvatskom nešto reći, a kamoli na talijanskom. Bila sam očarana kako je to jednostavno bilo, kako je Papa jednostavan. Sviđa mi se taj njegov skroman stav u kojem ni ne traži da se klekne pred njega ili poljubi ruka. Tko god je kleknuo, on ga je dizao, a nama je neprimjetno okretao ruku pri pružanju ruke kako mu ne bi poljubili ruku nego kako bi mu kao jednom običnom čovjeku pružili ruku. To mi se najviše svidjelo, kako mi je pružio ruku, pogledao u oči i nasmijao se kao da se znamo, kao svom prijatelju i ta će mi gesta uvijek ostati u pamćenju. Nakon toga smo dobili krunicu od njega, gledala sam  u nju, čvrsto je stisnula i krenula prema izlazu. Kasnije još nisam bila svega toga svjesna i iskreno mislim da ni dan danas nisam svjesna da sam upoznala Papu, da sam ga pozdravila. Slika je tu da me podsjeti da je to ipak stvarno bilo, pogledam nju i sjetim se da se to stvarno dogodilo, da je to bilo nešto što me ispunilo i dalo mir u meni.

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!