Svake godine, Vijeće mladih Dubrovačke biskupije organizira hodočašće u Vukovar, povodom obljetnice pada Vukovara, grada heroja. Ove godine sam se ja sa par mojih kolega odlučio prijaviti preko naše vjeroučiteljice, koja nas je samo uputila gdje trebamo i kada doći na prvi sastanak. Poslije prvog sastanka obavili smo još par edukativnih sastanaka koji su nas malo educirali i uputili na ono što se događalo u Vukovaru prije 24 godine. Svaki dan smo bili sve više i više uzbuđeni zbog hodočašća, a u ponedjeljak 16. studenog 2015.g smo napokon i krenuli na taj toliko priželjkivani put.
Krenuli smo na put oko 6 sati popodne(inače, polazak je bio predviđen za 10 sati popodne), jer smo zbog određenih okolnosti morali promjeniti rutu putovanja pa smo umjesto preko BiH išli preko Hrvatske. Put preko Hrvatske je bio znatno duži i naporniji, ali to nas nije spriječilo da se družimo i pjevamo. Oko 7 sati napokon smo stigli u Vukovar. Prvo smo krenuli od Vukovarske bolnice, gdje nas je dočekao i lokalni vodič, inače branitelj grada Vukovara. U bolnici smo prošli kroz atomsko sklonište, slušali smo priče u spojnom hodniku gdje su ležali ranjeni, a također smo vidjeli veliku rupu u stropu koja je ostala ne sanirana u sjećanje na tzv. granatu krmaču koja je probila svih 5 katova Vukovarske bolnice. Poslije bolnice otišli smo na Sajmište, gdje smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata i hangare. Nakon toga otišli smo nešto bliže Dunavu, a posjetili smo crkvu Sv. Filipa i Jakova. Potom smo otišli prema Ovčari gdje smo posjetili Spomen dom i masovnu grobnicu gdje smo se pomolili i poslušali priču o stravičnim događanjima na tom mjestu prije 24 godine. Poslije posjeta Ovčari otišli smo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Također, napravili smo i par zajedničkih fotografija i nakon toga smo svi zajedno krenuli na ručak. Iza ručka otišli smo na Dunav gdje stoji križ koji je jedan od najljepših spomenika stradalima u hrvatskome Domovinskome ratu. Tu smo napravili još jednu zajedničku sliku i onda je uslijedilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za kavu i šetnju centrom Vukovara. Poslije slobodnog vremena otišli smo u Borovo naselje, točnije na Trpinjsku cestu, poznatu kao Groblje tenkova gdje su se već okupili motociklisti iz svih krajeva Hrvatske. Na Trpinjskoj cesti smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja i spomenik heroju sa Trpinjske ceste, Blage Zadra. Nakon posjeta tim spomenicima, otišli smo u crkvu Gospe Fatimske gdje smo prisustvovali svetoj misi poslije koje smo otišli ka obiteljima u kojima smo bili smješteni. Na dan obljetnice krenuli smo rano ujutro prema gradu, pošto smo došli malo ranije iskoristili smo slobodno vrijeme za šetnju. U 10 sati krenula je kolona sjećanja u kojoj smo naravno i mi dostojanstveno sudjelovali. Oko 12:30 stigli smo na Memorijalno groblje i otišli smo sjesti i odmoriti se prije početka svete mise. U 13 sati je počela sveta misa, a predvodio ju je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup. Poslije mise otišli smo prema našem autobusu i nakon što smo nakon dugo čekanja došli do njega, malo smo odmorili i nakon odmora smo polako krenuli natrag prema Dubrovniku. Na putu kući smo imali večeru u Slavonskom brodu, i nakon tih sat vremena pauze, krenuli smo prema svojim kućama. Putem smo pjevali i družili se, a poslije par sati više se nije mogla čuti niti mušica jer smo svi zaspali, iscrpljeni od napornog trodnevnog puta. Stigli smo u Dubrovnik u ranim jutarnjim satima.
Istina je kad ljudi kažu da sve što je lijepo, kratko traje. Tako vrijedi i za ovo naše hodočašće u Vukovar. Nadam se da nam je ovo hodočašće svima urezalo posebno mjesto u naša sjećanja i da smo također svi naučili nešto o Vukovaru, simbolu Domovinskog rata. Bilo je apsolutno savršeno, ne mogu ja to svima vama, dragi moji prijatelji, riječima opisat nego vam jednostavno preporučam(vama koji nikad niste bili u Vukovaru) da se sljedeće godine prijavite i sudjelujete u hodočašću jer jedino može ostaviti pozitivan dojam na vas. Ekipa savršena, voditelji još bolji. Atmosfera je u svakom trenutku bila fantastična(bili u autobusu ili negdje drugo). Ovim putem želio bi se u ime cijele ekipe još jednom zahvaliti najboljim voditeljima na svijetu: Ani Marčinko, Emanuelu Volariću i Ivanu Krmeku, bez kojih ovo hodočašće nebi bilo isto. A vi prijatelji, dogodine pođite, nećete požaliti :)
