PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

2014/klju__raja_plakat.jpg

OBJAVLJENO

  • 19.04.2014.

OBJAVIO

  • Šime Zupčić

PREGLEDANO

  • 2178 puta

PODIJELI

U Zagrebu se pripremaju za SHKM

Mladi širom naše domovine, ali i šire, katehezama se pripremaju na dolazak u Dubrovnik na Susret hrvatske katoličke mladeži idućeg vikenda. Neki od njih nam šalju i rezultate svog rada na katehezama, među njima su i mladi iz Župe Kraljice svete Krunice iz Zagreba. U nastavku možete vidjeti rezultate njihovog rada po skupinama.

 

Skupina OČI


Naš zadatak bio je pokušati će se uživjeti u situaciju kralja Davida, i napisati u obliku dnevnika što mu se dogodilo i što mu je sve prolazilo kroz glavu do konačne odluke, a vezano za biblijski tekst 2 Sam 11, 2-6.

Slijedi naša interpretacija tih događaja:

Petak, 13., svibnja mjeseca
Proljetno predvečerje. Ptice cvrkuću. Sunce još nije zašlo... Šetam ti ja tako terasom, pijuckam lagano neko crno vino i opazim mladu, iznimno l'jepu djevojku. I rek'o sam si: mora da je iz Čapljine. I tako ti ja pomislim u sebi: „Pa čija si ti mala da si tako fina?“
Subota, 14., svibanj mj.
Dragi dnevniče, cijeli dan sam mislio o onoj maloj. Otkad sam joj ugledao oči, noge su joj se umorile od šetanja po mojim mislima. Mor'o sam poslat po nju da vidim čija je.
Ned'lja 15. Svibanj
Bat Šeba, kćer Eliamova i žena Urije Hetita. Eto sad znam čija je... Najljepše oči u cijeloj Judeji... a kose ravne, crne k'o u nijedne druge.
Poned'ljak 16., svibnja mjeseca
Predivan osjećaj... Bili smo jedno...!
(...)
30. lipanj, srijeda
Dragi dnevniče, opet sam vidio Bat Šebu. Više nismo jedno, sad će nas biti troje. Ne znam što da radim. Ne mogu spavati.
1. srpnja
Poslao sam Joabu poruku. Popričat ću s njenim mužom. Mislim da je to najbolje.

 

Skupina JEZIK

Narodna mudrost kaže "Ispeci pa reci!" Jezikom možemo čovjeka povrijediti čak i kad to nismo htjeli zato najprije trebamo razmisliti o onome što želimo reći jer kad nekog duševno povrijedimo ostavljamo ranu koja neće zacijeliti kao što bi zacijelila fizička rana.
Većina mladih ljudi je brzopleta i ne zna se izražavati. Najčešće ne biraju riječi koje će izgovoriti na što utječe društvo u kojem se krećemo, roditelji koji ne paze kako se izražavaju pred djecom, ne uče ih pravim vrijednostima života, televizija (filmovi) pa tako i neobrazovanost (izbjegavanje učenja, prepisivanje u školi, izbjegavanje čitanja knjiga).
Potrebno je biti strpljiv, saslušati s pažnjom bližnjega i prihvatiti njegovo mišljenje iako se ne slažemo s njim, suosjećati s drugima i pridržavati se Božje riječi čak i kad je to teško.

Skupina MISLI

Koliko često mislimo o mislima? Koliko često obraćamo pažnju na ono što nam tijekom dana proleti glavom? Užurbani, mišlju zasigurno griješimo više nego li bilo kojim drugim oblikom. Jer misli nisu materijalne, ako ih ne izgovorimo, ne štete nikome. No, to nije istina. Ružne misli štete nama. Lijepe se za zidove naših srca i skupljaju u naslagama mržnje, boli i razočaranja puneći prostor koji je namijenjen za Kristovu ljubav. A kako o ružnim mislima ne razmišljamo, ne razmišljamo ni o načinu na koji one utječu na nas ni kako su do nas stigle. Ponekad pročitamo neki zanimljiv članak, čujemo kakvu priču u društvu i zbog naše ljudske naravi preslikamo osjećaje, događaje i lica na nas same. Takvi nas slučajevi ostave zbunjenima, uplašenima i izgubljenima, kao da tapkamo u hladnom mraku bez obrisa, bez topline našeg Gospodina. Mediji nam pričaju razne priče, a kako Gospodin danas tako rijetko govori kroz naše medije, ostavljaju nas takve riječi i misli bespomoćnima. Bez Gospodina mi gubimo nadu, postajemo prazni, a svijet oko nas se pretvara u bezličnu sivu masu koja juri bez kormilara u nepoznato. No, nismo sami. Gospodin nas ne ostavlja ni kad smo najgori, a ako iskreno razgovaramo s njim, pokazat će nam put. Pokazat će nam kako da kroz nas loše stvari prolaze, ali ne ostaju. Kršćane često nazivaju hermetički zatvorenima, da se krijemo iza zidova crkve ignorirajući smjer u kojem suvremeni svijet ide. To nije istina. Jednako kako snagom našeg Gospodina, loše misli ne ostaju u nama trujući nas, tako i događaji ovoga svijeta, koliko god izvrnuti oni bili nikad neće pokvariti ono nedodirljivo u nama, Božji hram, ma koliko god se mi suočavali s njim.

 

Skupina TIJELO

"...Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga...Proslavite,dakle,Boga u tijelu svojemu!"(1 Kor 6,19-20)

Sveti Pavao u poslanici Korinćanima govori o našem tijelu kao Božjem daru koji nije uzaludan već ima svoju svrhu i ulogu slaviti Boga.
Kako tijelo samo od sebe neće slaviti Boga nama kao gospodarima svojega tijela dan je taj zadatak te odnosom prema vlastitom tijelu ovisi kako ćemo slaviti Boga i hoćemo li ga uopće slaviti.

Odmaknimo se malo od kršćanskog(našeg) pogleda na tijelo te za početak promotrimo odnos drugih kultura i religija prema tijelu pokojnika.
U islamu prva obaveza nakon smrti je opremanje umrle osobe po islamskim propisima. Umrli se mora propisno okupati, uviti u kefine, ukopati u muslimansko groblje i treba mu klanjati dženaza-namaz.
U hinduizmu tijelo se okupa odmah nakon smrti te prije nego što je kremirano, članovi uže obitelji stavljaju na njega cvijeće, rižu u usta, i novac u ruke preminule osobe.
U starim kulturama primjerice u Grčkoj i Egiptu tijela mrtvih također su pokapana te polagana u grobnice odnosno Egipćani su mumificirali svoje mrtve.
Primjećujemo da u ostalim religijama tijelo ima veoma bitnu ulogu, prema njemu se odnose s poštovanjem te ga na određen način bilo to ukopom u zemlju ili kremiranjem isprate.

Zašto je nama kršćanima tijelo sveto te kako se mi odnosimo prema njemu?
Za početak, stvoreni smo na sliku Božju i muško i žensko te već samim time tijelo nam je sveto, ali Bogu kao da to nije dovoljno pa pretvara naše tijelo u hram Duha svetoga te nam daje zadaću da ga proslavimo.
Naš odnos prema tijelu? Mislim da bi se svi složili kako svi volimo svoje tijelo jer bez njega ne bi postojali, ali da bi svakako to tijelo mogli popraviti (dovesti se u formu), izgledati bolje te ispraviti neke nedostatke. Stoga mnogi pribjegavaju različitim metodama uljepšavanja. Problem nastaje u trenutku kada pretjeramo te se usredotočimo na tijelo, na fizički dio sebe, a svoj duh zaboravimo i zanemarimo. Tada počinjemo gledati i primjećivati samo vanjštinu, suditi prema onom izvanjskom. Je li to ono slavljenje Boga tijelom o kojemu je pisao sveti Pavao?
Tijelo i duh moraju biti u skladu. (U zdravom tijelu zdrav duh :D ) Kako hranimo svoje tijelo moramo hraniti i svoj duh te pronaći skladnu kulturu i harmoniju tijela, duše i duha primjerice kroz molitvu,pričest,ispovijed ali i sport,prijatelje i zabavu.

Kako hvaliti Boga u svome tijelu?
Za mene bi odgovor bio činite dobra djela, pomažite jedni drugima odnosno Isusovom zapovijedi rečeno Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.


Skupina SRCE

Naš je zadatak bio odgovoriti na pitanja vezana uz tekst koji se svodi na rečenicu:

"Ništa što ulazi u tebe ne onečišćuje te, već ono što iz tebe izlazi."

Današnji čovjek mnogo toga "unosi" u sebe, uključujući lijepe, vrijedne navike, no isto tako i ružne riječi i generalno loš primjer. Upravo je na nama da vlastitom moći rasuđivanja koju nam je On podario uspijemo razlučiti što je dobro, a što zlo i samim time ispoljiti ono dobro na van. Ne postoji toliko zlo koje pojedinac ne bi mogao svjesnim djelovanjem anulirati i preobratiti u vlastitom filtru - duhu. Pitanje je samo trudi li se dovoljno. A mi, kao Kristova djeca tomu težimo. Na taj način direktno utječemo i na našu neposrednu okolinu u koju usađujemo vedrinu i optimizam. No, ono što je ključno je i da jačamo sami svoju vjeru bivajući dosljednim svjedocima Svete riječi.

 

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!