Spomen preminuća svetog Franje Asiškog okupila je Franjevačku mladež (Framu) u subotu 4. travnja u Crkvu Velike Gospe u Rožatu. Zajedno sa župljanima proslavili su misu nakon koje je uslijedio obred. U mraku i tišini zasjale su svijeće. Župnik je predvodio govoreći mnogo o ovom velikom svecu.

Uzor Franjevačke mladeži, sveti Franjo, živio je sa svojom zaručnicom Siromaštinom kako ju je on sam nazivao. U suživotu s prirodom, bio je ispunjen mirom i radošću za svog Gospodina. U dubokom duhovnom odnosu s Kristom našao je smisao života na Zemlji. Nije mario za materijalnim i to je pokazivao pred svima. Svoju braću je ohrabrivao utješnim riječima i poticao ih na strpljivost, vjernost Crkvi i siromaštvo kao i nas danas. Govorio im je da žuri svome Bogu i da ih Njemu preporuča.

Misu je uveličao i psalam koji se molio, a bio je to onaj kojeg je Franjo pjevao prije nego je preminuo. Između molitava i pjesama istaknula se Pjesma stvorova koja je predstavila kraj obreda.

Euharistijsko slavlje je animirao framaški zbor a na kraju svega, framaši su se u sabranosti obraćali svetom Franji s molitvama za bezuvjetnu iskrenost, praštanje, povjerenje i ljubav koja pokreće i blagoslivlja svaki odnos među njima. Bio je to poseban dan za njih osobno ali i za cijelu zajednicu. Isto tako, bila je to i priprema za nadolazeća obećanja i primanja novih članova u malu franjevačku obitelj kojoj je na čelu njihov serafski otac, Franjo.