Misno slavlje u crkvi Male braće ovog četvrtka 18. prosinca okupilo je mnoštvo mladih gladnih pomirenja s Bogom i Njegove riječi. Don Marin Lučić predvodio je misu u koncelebraciji s don Marinkom Šljivićem, fra Vitom Smoljanom i fra Piom Pejićem.
Molilo se za ozdravljenje srca kako bi svaka osoba mogla primiti Isusa Krista i čuti Njegovu riječ te bez straha usmjeriti život ka onom snu što ga je Bog namijenio za svakog ponaosob kao dar i milost još i veću od one koji čovjek sam za sebe može sanjati.
Bog ispunja sve tvoje čežnje
Don Marin je propovijed započeo govoreći o vremenu došašća, o rođenju Isusa Krista ističući da je Njegovo rođenje spasenje za sav «onaj jaram i bijedu» koji tišti ljude, te da je Gospodin tu da ljude rastereti i oslobodi, oslobodi i od straha jer je Gospodin i sv. Josipu rekao da se ne boji biti uz Mariju jer je On uz njega. «U vrijeme došašća treba dopustiti Gospodinu da uđe u naš život, da se nanovo On rodi u našem životu ali je za to jako važno otvoriti svoje srce Duhu Svetome. Bez Duha Svetoga se ne može dogoditi to novo rođenje i uprisutnjenje Boga živoga, Emanuela – Boga s nama. I nama je u dubini srca upisana ta čežnja da nam Bog bude tako blizu. I zato smo čuli i danas od proroka Jeremije da se više neće govoriti Živoga mi Gospodinakoji je izveo iz zemlje Egipatske, nego će se govoriti Živoga mi Gospodina koji je izveo iz zemlje Egipatske i nastanio ga u neku novu obećanu zemlju. On sada nas želi dovesti u novu obećanu zemlju», rekao je don Marin te nadodao da Bog još od vremena Abrahamova, kroz sva pokoljenja priprema put svome Sinu na različite načine.
Poručio je mladima da «Bog zna što radi. On nas želi voditi kao što je izveo izraelski narod, kao što je spremao put svome Sinu, tako želi ući i u naš život. Da bude Emanuel – Bog s nama, da mi iskusimo to novo rođenje danas. I upravo na Božić ćemo slaviti Njegov rođendan, novi početak, novo rođenje ali ako mi to svakodnevno ne živimo onda slavlje rođendana neće biti ispunjeno nego će to opet biti nekakvo iščekivanje. Doći će Božić i onda ćete misliti A što se to trebalo dogoditi danas. Ja svakodnevno trebam puštati Boga u svoj život. Ja trebam Njemu svakodnevno dopuštati da uđe u moj život. I to je ta čežnja koju mi osjećamo u svome srcu da Bog bude tako živ, čežnja izraelskog naroda koje ima ovo iskustvo izlaska iz Egipta ali i čežnja da On bude s njima u obećanoj zemlji da on bude Emanuel – Bog s nama. Da bude Bog tako blizu da Ga možemo osjetiti. Čežnja koja briše svaki strah.»
Pozivajući se na Evanđelje, na način na koji je Bog dao snagu i pokazao put svetom Josipu kada je potajice htio napustiti Mariju kada je saznao da je trudna, don Marin je rekao da je važno čuti Boga jer on dolazi i progovara te da «je jako važno primijetiti kako je Bogu stalo da nam pokaže put. On ti želi ispuniti te tvoje čežnje. On ti želi puninu života. On želi biti Bog s tobom. On želi to, samo ga treba čuti. I vrijeme došašća je upravo vrijeme iščekivanja, vrijeme osluškivanja. Što Bog tebi govori? Bog može progovarati i kroz snove ali je važno biti budan i čuti Gospodina i danas. Bog, kako kaže psalam daje svojima i u snovima, svojim mljenicima i u snu daje ali je važno da mi sada, slobodni, iščekujući budemo budni nad onim što nama Bog odgovori. Važno se prepustiti tom Njegovom vodstvu.»
Obgrli glas Gospodnji u sebi
Don Marin je propovijed nastavio pričajući kako je Josip Mariju mogao napustiti ili «izvesti na vrata grada» i reći da više nije djevica jer je trudna i pustiti da je svi kamenuju no «upravo je Josip htio nju osloboditi takve kazne. Htio ju je potajice napustiti ali je prihvatio, upravo u onom interventu Boga kroz snove, prihvatio ju je za svoju ženu. I time se sve promijenilo. On je napokon prihvatio biti poslušan. To je ono na što nas Bog potiče, da budemo poslušni Njegovoj riječi» te je progovorio i iz osobnog iskustva: «Da sam ja slušao svoje snove, slušao svoje srce nikada ne bih bio svećenik ali sam dopustio Bogu da progovori. To ne znači da sada nisam sretan. Imao sam svoje snove u kojima sam mogao isto tako biti sretan ali sam dopustio Bogu da On meni da još nešto više, za mene nešto više i da budem u tome sretan. Josip kada je prihvatio Mariju za svoju ženu on je upravo htio biti poslušan i dao se voditi.»
Don Marin je uputio mlade da se mole za ljubav jer kao što je Josip postao čuvar Sina Božjega kada se prepustio vodstvu Gospodina tako bi svi trebali dopustiti «Bogu da on nas vodi u tom životu te da nam pokaže i osobu s kojom ćemo provesti život. Josip je pristao da to bude Marija, da čuva to djevičanstvo, i on je pristao na to da živi u djevičanstvu, u čistoći. Vi molite da Bog vama progovori, da se vi odlučite na tu poslušnost Božje riječi jer Bog želi biti Emanuel, biti nama tako blizu. Da se dogodi i u ovoj svetoj misi u kruhu i da dođe u tvoje tijelo i da tebe pogodi i da se ti prepustiš i prvenstveno da te Gospodin oslobodi straha. Ne boj se dopustiti Bogu da te vodi. Samo treba dopustiti s povjerenjem i onda će sve biti dobro, kada Njega pustiš na prvo mjesto u svoje srce onda će sve biti na svome mjestu.»
Bijeli listići na crkvenim klupama još jednom su bili ispisani intimnim molitvama vjernika te napunili košaricu te su neke bile čitane. Nakon mise mladima su se dijelili letci sa svim bitnim informacijama o aktivnostima Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije i Studentskog katoličkog centra te se druženje nastavilo još dugo u prostorima Samostana svete Klare gdje su neki igrali društvene igre, imali mogućnost uzeti blagdanske ukrase izrađene na Kreativno karitativnim radionicama, dok su neki sjedali u krugu i promišljali, slušali i razgovarali o poteškoćama na koje mladi ljudi danas nailaze, s kojim se zabludama i izazovima susreću u ovom modernom vremenu u potrazi za istinitom, iskrenom i potpunom ljubavi, ljubavi između muškarca i žene.
