Mladi Dubrovačke biskupije ponovno su, u četvrtak 15. siječnja, ispunili crkvu Male braće i došli čuti Riječ Božju, a čini se da ih je svakog četvrtka sve više. Misu je ovoga puta predvodio pavlinski redovnik i voditelj Udruge Betlehem koja štiti nerođeni život, pater Marko Glogović u koncelebraciji s fra Rafaelom Romićem, don Marinom Lučićem i don Marinkom Šljivićem. Nakon kratkog upoznavanja s redom pavlina i borbi za život pozvao je sve na iskreno i duboko pokajanje za svoje grijehe, te je rekao da se ne srame i ne skrivaju od Boga već budu otvorena srca. Propovijed pater Marka bila je iskrena, spontana, temeljita, poučna i izgovorena blagim glasom s notom humora.
Kroz Evanđelje Bog progovara svakome osobno
Pater Marko poručio je mladima da „učenik nikada nije iznad učitelja“ te da je Evanđelje uvijek „mlado“ s porukama za svakoga. Poručio je mladima da će biti „u sukobu s nekim strujama, ljudima ili plakati ali ako smo Njegovi učonici, blago nama, to je jedna punina koja zatvara naše praznine. Može se izabrati i drugi put, ali to nema smisla. Praznine koje čovjek nosi u sebi može popunjavati alkoholom, drogom, bludnošću, nasiljem, ali to ne vodi nikuda i samo još više razdrire čovjeka.“ Pozivajući se na Prvu poslanicu sv. Ivana koji kaže da je Bog „došao da uništi djela đavolsko“ istaknuo je i poručio mladima: „Kada idemo za Njim, On nam daje snagu da se odupiremo ovome svijetu, grijehu i đavlu.“ Pater Glogović je poručio da se u Crkvi, molitivi, zajedništvu i slušanju Božje riječi pronalazi ta „snaga koja nam daje nadu i utjehu da možemo ići dalje“.
Propovijed je nastavio govoreći da kroz Evanđelje Bog progovara svakome osobno jer „On zna u kakvim se mukama svatko od vas nalazi“ i svakome je On nešto htio reći, te je upitao mlade jesu li slušali i nastavio govoreći „Ako danas glas Božji poslušate ne budite srca tvrda“. Pater Marko je rekao da neki ne žele vidjeti i ne žele čuti ali da Gospodin vapi svima da „nemamo srce tvrdo za drugog čovjeka i Boga, za zajedništvo i izgradnju odnosa s Njime i ljubavi“ te je posebno naglasio da „srce tvrdo kao kamen je nešto najstrašnije što vam se može dogoditi“ ali da je Bog tu da izliječi te da zato treba imati vjere.
Stepenice u vjeri
„A što je vjera?“ upitao je pater Marko te nastavio govoreći o tri koraka vjere kazavši da „prva stvar jest prihvatiti situacije koje su nam došle. To je prva stepenica u vjerovanju, a vjera je jedna borba. Plodove vjere ćemo vidjeti u budućnosti jer vjera se uči. Ne možemo reći da smo vjernici od rođenja i ostati na tome. Vjera je nešto živo i nešto dinamično i ona čovjeka mjenja na bolje.“ Pater Marko u propovijedi je navodio različite situacije i probleme s kojima se mladi mogu susresti u obitelji, prijateljstvu, školi i ljubavi ali je istaknuo da koja kod i kakva god ta situacija bila da je prihvate i poručio „dopusti Bogu da ti se u toj situaciji objavi, jer naši putovi nisu njegovi putovi (...) On ima svoju logiku jer nas On bolje poznaje i vidi nas od samog začeća, oduvijek“. Propovijedajući još jednom je istaknuo da se situacija mora osvjesiti i prihvatiti jer „ćeš oboliti. Obolit ćeš od ogovaranja, obolit ćeš od klevetanja, obolit ćeš od razmišljanja zašto ti se to dogodilo, obolit ćeš i duhovno, ne samo psihički. (...) Imat ćeš barijeru, nećeš se moći moliti.“
Pater Marko je rekao: «Drugi korak u vjeri je zahvaliti se, a to je teže od prvog koraka». Spomenuo je kako se zahvajuje na nekim novcima koji se dobiju, na rješenom ispitu, na lijepim stvarima ali da je teško zahvaliti na samoći, krizi, suzama, razočarenju i tjeskobi. Istaknuo je da se „rijetko tako molimo. Gospodin želi da Mu na svemu zahvaljujemo (...) i to je znak zrele vjere. Zahvaljivati na stvarima koje ti ne idu i za stvarnosti koje ti nisu poznate i koje nisu logične jer ti nisi Bog, ja nisam Bog, mi ne znamo najbolje, mi ne prosuđujemo često dobro i mi nismo potpuno mudri i potpuno sveti (...)“. Pozvao je sve mlade da zahvale Gospodinu na križu, muci i ranama iako ih možda ne razumiju.
Govoreći o trećem koraku pater je istaknuo da je to korak koji dolazi „kada se već malo poraste u vjeri“ i da taj treći korak znači „moliti se da se Gospodin kroz to što prolaziš proslavi.“ Moliti se je treći korak. Moliti se da „od onoga što ti se sada čini kao zlo, On uzme u ruke i okrene na dobro“. Pater Marko je poručio mladima da slušaju, primaju, razmišljaju, mole i „čini sve što ti naša vjera i Crkva daju“ te da će u nekom trenutku osjetiti milinu u srcu i tako čuti glas Božji te je uzeo sebe za primjer i rekao da se on nije odazvao Njegvom glasu, kao i njegovi prethodnici, ne bi bilo preko 100 spašenih života godišnje, različitih molitvenih zajednica i grupa. Kazao je mladima „ne budite srca tvrda, vjerujete, molite i naći ćete“, te poručio da izmole svoje buduće muževe i djevojke i da se ne ograničavaju «na kemiju i Facebook», nego da mole za pravog partnera. Propovijed je završio riječima «polako i sugurno s Isusom.»
U svom obračanju mladima pater Marko rekao je da riječ fetus na latnskom znači beba, maleno djetešce, abortirati da znači baciti u smeće, te pozvao sve da se zapitaju i zamisle što bi bilo „kada bi se u bolnicama i u školama tako govorilo?“ Dok su mladi pisali svoje molitve na papiriće, pater Marko je molio da Bog usluši sve izrečene i neizrečene molitve, tijekom molitve Oče naš pozvao je sve da podignu ruke prema Gospodinu i otvore se.
Kao i uvijek, nakon mise u samostanu sv. Klare bilo je druženje za mlade gdje je bio naglasak na uspješnoj općoj specijalizaciji novh animatora Dubrovačke biskupije, a oni su izmjenjivali sa svima svoja iskustva i dojmove.
