Fr. Nikola Leopold Noso bio je gost na redovonoj Kavi s duhovnikom u utorak, 27. siječnja u Samostanu sv. Klare, u sklopu Mjesečne formacije SKAC-a, a tema ovog mjeseca je «Samoća i usamljenost». Formaciju je započeo stihovima Josipe Lisac «dana sam luda, ne znam što hoću, želim samoću», te je analizirao pojmove samoće i usamljenosti. Rekao je kako je usamljenost neugodan osjećaj ali ga možemo iskoristiti pozitivno, te nadodao da je «usamljenost kao bol koja nas opominje da pođemo liječniku, ona je povezana sa tugom, tjeskobom, ali možemo učiniti korak prema osobi koja nam nedostaje». Duhovnik je nastavio govoreći da kada je usamljenost dugotrajna tada je bolnija, a još gore je ako se osoba osjeća da joj nitko ne može pomoći te da se to događa kod osobe koja je izolirana, traumatizirana, kod onih koji imaju komplekse, koje su doživjeli zbog izrugivanja na temelju izgleda itd. Fr. Nikola je rekao da se «tada izgubi sigurnost, nastupa strah da se ne bude odbijen. Za psihologa to više nije situacijska usamljenost već puno veći teret, odnosno strukturalna usamljenost. Jedan od uzroka usamljenosti je i visok stav o sebi, tj. da se pravimo važnim, umišljenost, gledanje drugih s visoka».

Duhovnik fr. Nikola je pojasnio krive i prave načine borbe protiv usamljenosti te istaknuo da su krivi načini razne ovisnosti o alkoholu, cigaretama, čokoladi, gledanju televizije i filmova te je istaknuo da «nama koji vjerujemo je lakše se boriti protiv usamljenosti jer to nas potiče da razvijamo svoj duhovni, molitveni život, jer i kada smo sami Bog je sa nama. Važno je biti jaka osoba koju neće ljuljati vjetar lijevo – desno». Govoreći o načinima za izlazak iz usamljenosti poručio je mladima da je jedan od njih onaj naravni (naći se sa nekom voljenom osobom) i nadnaravni (susret sa Bogom), biti svjestan da «me Bog razumije, da me Bog ljubi i poštuje». Nakon uvodnoga izlaganja duhovnika, krenula je rasprava koja je potrajala dugo u noć.