Don Marinko Šljivić u koncelebraciji s gvardijanom fra Veselkom Grubišićem, fra Pijom Pejićem, fra Vitom Smoljanom i don Marinom Lučićem predvodio je misu za mlade u četvrtak, 29. siječnja u crkvi Male braće. Mogućnost za ispovijed je počela pola sata prije mise te se nastavila i tijekom euharistije tako da su skoro svi koji su došli u potrazi za Gospodinom svoje «svjetlo» osnažili na svetoj pričesti.

Svjetlost treba širiti

Svoju propovijed don Marinko je započeo kazavši kako su Isusu u ono vrijeme govorili da se ne suprotstavlja moćnicima, farizejima, da svoje vrijeme ne troši na grešne i siromašne, da subotom odmara, te da ne govori svoje mišljenje uvijek na što im Isus Krist odgovara pitajući ih unosi li se svjetiljka da se pod sud stavi, zar ne da se stavi na svijećnjak. Don Marinko se potom obratio mladima govoreći o onome što u današnje vrijeme mogu doživjeti te rekao da će, ako već nisu «doživjeti da vam govore da ne govorite dobro i ne pričate o vjeri, da ne pomažete jer sve će proći, da jednostavno sve pustite na miru, ili će vam ljudi reći nemoj se zamjeriti drugačije te gledaju, daj vodi svoj život i pusti druge». Poručio je mladima da Krist na sve to kaže «Ja sam došao, ja sam svjetlo svijeta, vi ste svjetlo svijeta, i tu svjetlost koju ja donosim ne mogu je staviti pod postelju ili pod sud, ja je moram širiti dalje, pa čak i kad je cijena toga moj vlastiti život. I bio je. Sve ono što je On govorio, naučavao, onu pravdu koju je donosio Ga je koštala smrti na križu».

Don Marinko je rekao da «Krist donosi svjetlost i osvjetljuje sve oko sebe i želim da i vi primite tu svjetlost i da je donosite ondje gdje ćete doći. Možda će vas tamo osuđivati zbog te svjetlosti, ismijavati, okretati leđa, ali to će biti jedini pravi, iskreni, istinski put.»

Put ka svjetlosti je ispovijed

Govoreći o načinu na koji svaka soba može doći do svetosti o kojoj Krist govori, don Marinko govori da je «sakrament ispovijedi izvrstan put» te pojašnjava što se zapravo događa u srcu čovjeka «onog trenutka kada se čovjek ispovjedi pred Gospodinom, onda Krist stavlja jednu malu iskricu u čovjeka, u njegovo srce. Svakim danom što se više čuvam od grijeha ta iskrica u tebi raste i raste. Grijehom je gušimo, ali opet dođemo na ispovijed  i On nam opet stavi taj mali plamičak u srce i što se više čuvam, gdje god dođem svijetlit ću.»

U propovijedi spomenuo je Mojsija te rekao da je i njemu lice sjajilo, kada je donio na pločama uklesane Božje zapovijedi, toliko jako da nisu mogli direktno gledati u njega. Don Marinko je prepričao doživljaj časne iz Blata na Korčuli koje se prisjećala da su kao djeca skrivećki znali gledati Mariju Propetog Isusa Petković dok se moli jer joj je cijelo lice uistinu sjajilo te je poručio mladima da je «to ono što govorim. Kada hodiš s Kristom, kada se On u tebi nastani i raste gdje god dođeš donosiš svjetlo». U propovijedi je rekao da svi vjerojatno svakodnevno susreću ljude koji «žive u mraku svojih duša», te poručio mladima da «ako vi budete sjajili i nosili Krista u sebi grijat ćete druge ljude (...) Bog želi vas poslati ljudima koji žive s hladnoćom svoga srca. Možda su takvi ljudi u tvome razredu, obitelji, među prijateljima, susjedima ili sjede do vas u crkvi, a takva srca treba ugrijati.»

Don Marinko je poručio mladima da su prošla su vremena kada se Bog ukazivao u gorućim grmovima i blagim lahorima te istaknuo da se «danas Bog drugom čovjeku objavljuje preko drugog čovjeka, i zato dopustite Bogu da preko vas čini velika djela, da preko vas čini dobra djela tako što ćete vi prvi napraviti korak k Njemu. Ako se niste dugo ispovijedali da se u sakramentu ispovjedite, i da mali plamen koji dobiješ u srce nastojiš čuvati što je više moguće, da se od male iskre razvije u veliki plam. Tada će ljudi trčati da se griju toplinom tvojih riječi, da se griju toplinom tvojih dobrih dijela, željet će biti blizu tebe jer ćeš ti svijetliti.»

Propovijed je završio riječima: «Kada pronađete tu svjetlost onda ćete moći pronaći i pravi put jer u mraku ne vidiš kuda hodiš. Kada pronađete pravi put, taj put će vam biti prava istina. Ta istina će prvo vas i sve one koje ćete susresti voditi u život jer nam Krist veli: Ja sam put, istina i život. On je vječnost i počnimo već danas slijediti taj put ka vječnom životu tako što ćemo nastojati osloboditi se svoje grešnosti, a svaki dan za to imate mogućnost.»

Nakon propovijedi, dok je band Dubrovačke biskupije pjevao i svirao svi su imali priliku na papiriće napisati svoje molitve i zahvale, a neke od njih su bile pročitane. Na kraju mise pročelnica Vijeća za mlade, Ana Marčinko pozvala je sve na druženje u Samostan sv. Klare te istaknula da se na letcima koji se dijele na izlasku iz crkve, osim najave događaja nalaze i izvrsne kolumne mladih koji ih pišu baš za mlade.