PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

ostalo/novo/img_20150326_191108.jpg

OBJAVLJENO

  • 26.03.2015.

AUTOR

  • Romana Čomić

PREGLEDANO

  • 1825 puta

PODIJELI

Misa za mlade: Za Život tvoj Očeva Riječ je hrana

«Kaže Krist: Ako čuvate moju riječ nikada, nikada nećete umrijeti», rekao je don Marinko Šljivić na početku propovijedi na misi za mlade koja se održala u četvrtak 26. ožujka u crkvi Male braće, a u koncelebraciji s fra Piom Pejićem i fra Rafelom Romićem. Iz prve rečenice propovijedi već je bilo jasno da će se govoriti o Životu koji se živi po Njegovoj Riječi koja ne priča, ne prepričava već – jest.

Don Marinko je citirao dvije Zapovijedi ljubavi, spomenuo 10 zapovijedi Božjih, Evanđelje, čitanja te pitao sve nazočne: «Prihvaćamo li te riječi, da li ih proživljavamo?» te nastavio pričanjem istinite priče o dječaku iz Beča i vjeroučitelju. Na satu vjeronauka dječak je rekao da nije naučio 10 Božjih zapovijedi jer mu je otac rekao da one u današenjem vremenu ne vrijede, ne primjenjuju se. Vjeroučitelj nije komentirao. Nekoliko mjeseci kasnije taj isti dječak je ukrao veliku svotu novaca od svojih roditelja te ih potršio na poker aparate. U školi su se sastali svi učitelji i njegovi roditelji te je otac verbalno napao sve pitajući ih što rade, odgajaju li oni djecu na što mu je taj isti vjeroučitelj odgovorio da nije sina morao naučiti sve Božje zapovijedi, ali da ga je naučio sedmu sada ne bi bili na tom sastanku. Otac je šutke sjeo, kazao je don Marinko te nastavo govoreći da «riječi koje mi Bog daje, zapovijedi nisu zbog toga da ja kažem kako je predivan ovaj Krist Bog, da Mu ja plješćem, da Mu se divim. Te riječi su za moj život hrana. Te riječi su mi orijentacija u ovom svijetu. Te riječi su za moje dobro, za moju sreću».

 

Oni koji Ga ne slušaju žive isprazno

Propovijed je nastavio kazujući kako ljudi često znaju reći da oni mogu živjeti kako Otac traži, držati se svih pravila no da na kraju uvijek bude ALI iza kojeg slijedi uspoređivanje s drugima koji ne žive Njegovu riječ, a prolaze mnogo bolje i uspješnije u životu te kaže kako se «nažalost mnogi mladi time danas vode». Govoreći o tim osobama koje ne žive Njegovu riječ don Marinko je istaknuo: «Ispraznost, dragi prijatelji, to je ispraznost. Možda nam se čini ako gledamo ljudskim očima da je njima bolje ali taj čovjek koji drži samo do svoje riječi, a ne Kristove malo po malo umire i odumire».

Pozivajući se na Evenđelje u kojem Isusa napadaju i govore mu da imaju riječ Abrahama don Marinko kaže da «kada živiš po svojim pravilima i gledaš svojim očima Boga ne prepoznaješ» baš kao i ti ljudi iz Evanđelja, a On se «spustio među njih, živi Bog došao». Nastavio je govoreći da se i danas čovjek može prepoznati u ovim ljudima «koji se pozivaju na oca Abrahama» i upitao «Zašto?» te pojasnio govoreći kako se «često puta pozivamo na svoje kršćanstvo ali ga ne živimo. Ja sam katolik vjernik, ali što će mi Crkva, što ću ja slušati tamo neke svećenike!? Zašto bi ja morao ići u crkvu!?» i kada treba ukrasti, prevariti, slagati, narugati se to isto onaj koji se naziva katolikom radi ali «ako treba oprostiti, e to nikako ne mogu. Ja sam katolik, kršćanin, vjernik ali kad se treba žrtvovati, e to već ne mogu».

 

Bacaš li kamen na Krista?

Don Marinko je rekao da tek onda kada je čovjek sposoban napustiti svoje uhodane pozicije, kada shvati da to može i treba «onda ćete biti sposobni vjerovati» i «prihvatiti Njegovu riječ, Ona će vam značiti život». Poručio je mladima da je Isus Krist «među nama, u nama i da svaka naša riječ, svako naše djelo i gesta je upućena Kristu» te postavio pitanje svima: «Da li ja bacam to kamenje svojih izgovorenih riječi na drugoga?»

Poručio je mladima da ne budu tužni i da se ne boje «zato što trebate težiti ka Riječi, a kada dođete do spoznaje Riječi i počnete je živjeti u svom životu nećete postati sveci, nego ćete onoga trenutka kada padnete u grešnosti, zateturate u grijehu smoći snage i dignuti se i bit ćete korak bliže Bogu». Don Marinko je rekao da «ima onih koji padnu pa se ne dignu, ne prihvaćaju sakramente. Ima onih koji padnu pa se dignu na koljena i nastave ali unište koljena, a to su oni koji odu na ispovijed samo da to odrade, nešto kažu, nešto ne i odu. A imate one koji se dignu na svoja stopala, iskreno ispovijede i idu dalje. Bliži su Bogu i idu s Bogom». Pred kraj propovijedi ispričao je još jednu priču čija pouka je da se potrebno ispovijedati kao da će čovjek sutra umrijeti, a ne živjeti jer je ispovijed to dizanje nakon pada u grijehu, a nakon toga Isusa se može prepoznati u drugom čovjeku i zaštiti drugoga kada ga budu kamenovali poput Krista.

 

Prije blagoslova svetu misu don Marinko je završio govoreći mladima da je svaki dan njihovog života bijela stranica, oni da su pero, a tintu daje Bog te pozvao da svoje stranice ispišu Očevim živopisnim bojama, da ne povlače pero bez Očeve tinte po papiru jer će ga tako rasparati i uništiti te je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.

Sljedeća misa za mlade održat će se nakon Uskrsa.

 

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!