PERSONALIZIRAJ

COLORS

RESETIRAJ

2015/img_3535kaa.jpg

OBJAVLJENO

  • 30.04.2015.

AUTOR

  • Romana Čomić

PREGLEDANO

  • 1559 puta

PODIJELI

Misa za mlade: Na vlastitoj vrijednosti gradi poniznost

Crkvu Male braće još jednom su ispunili mladi u četvrtak, 30. travnja, okupivši se na misi za mlade koju je predvodio don Marinko Šljivić.

Na početku svoje propovijedi don Marinko se pozvao na Evanđelje u kojem se govori o tome kako je Isus prao noge svojim učenicima među kojima je i onaj koji će ga izdati i gdje je Isus rekao: «Dao sam vam primjer, činite i vi isto tako što ja činih vama» te je kazao kako je On «toliko ponizan da daje svoj vlastiti život za one koji ga ubijaju. To je Kristov životni primjer nama». Istaknuo je kako je Isus rekao da se blago onima koji tako čine i napomenuo da «to nije samo etički poziv (...) nego svako naše djelovanje mora proizlaziti iz zajedništva s Kristom».

 

Pretjeran osjećaj važnosti zagorčava život

Bog jest ljubav, ali nije samo ljubav, kazao je don Marinko i pozivajući se na Evanđelje rekao da je «Isus Krist kranja poniznost». Govoreći o poniznosti kod ljudi kaže kako ljudima poniznost «nije baš svojstvena. Čovjek se stalno penje gore, a Isus se spustio dolje». U propovijedi na misi za mlade don Marinko posebno je govorio o poniznosti te je započeo s pričom o papi sv. Ivanu XXIII koji nakon što je izabran za papu nije mogao spavati noćima zbog svjesnosti silnih problema u društvu, a onda mu je u snu došao Anđeo Čuvar i rekao da se ne smatra toliko važnim te je nakon toga počeo normalno spavati jer nisu svi problemi na njemu da ih riješi, a ljudi danas često znaju reći i misliti «ako ja odem...ako ja kažem..ako ja napravim» no svijet je i dalje tu ma što čovjek učinio. «Pretjeran osjećaj vlastite važnosti može nam zagorčati život, i naš i tuđi», istaknuo je don Marinko.

Govoreći o osjećaju bezvrijednosti i nevažnosti, «što je druga strana bolesti, suprotna od prevelike važnosti», kazuje da to nije istoznačno poniznosti. «Ako ti se čini da te ljudska pohvala umanjuje ili uzvisuje, te da te snizuje ako te netko kudi – brzo ćeš postati igračka», poručio je mladima don Marinko te nadodao da na takav način «naš nutarnji život kontroliraju oni koji nas hvale ili kude».  Don Marinko ističe da «nasuprot tome, što više spoznaješ da si neprocjenjivo vrijedan, prije nego li te netko hvali ili kudi, to ćeš biti radosniji i ispunjeniji» u suprotnom se pati od više ili manje vrijednosti te napominje kako «naša važnost dolazi od same činjenice da smo stvoreni».

 

Poniznost donosi radost čovjeku

Don Marinko je kazao kako se susreo s mnogima koji poniznost izjednačavaju s osjećajem manje vrijednosti, a to je krivo te pojašnjava da je «poniznost posljedica osjećaja duboke ovisnosti o Bogu, a osjećaj manje vrijednosti je posljedica ovisnosti o ljudskoj pohvali te svojevrsna suprotnost poniznosti. (...) Samo onaj tko je neizmjerno vrijedan, i tko sebe shvati neizmjerno vrijednim može biti ponizan čovjek».

U poniznosti se raste tako što se «promatra sebe u danu koji je prošao, gledajte sebe kako se ponašate i gledajte kako se ljudi ponašaju oko vas. Promislite što vas je motivirao na rad, a što demotiviralo da vam se ništa ne da raditi. Pronađi u svom danu kada si se osjećao ili osjećala ogorčeno zbog, možda nezahvalnosti bližnjih. Nakon toga, osvijestite sebi da je jedino u vjeri vaših dijela Bog i nitko drugi. Bog te ispunja svojom ljubavlju za sve dobro što si učinio, ne treba ti ljudsko priznanje. Ako ovako budete činili Božja ljubav postat će jedino mjerilo vašeg življenja» rekao je don Marinko te napomeno da će tada čovjek biti smireniji i postojaniji.

«Kada dođete u stanje da nije važno što će vam drugi ljudi reći za vaše djelo, onda ćete moći služiti svima bez zadrške, i suobličit ćete se sa svojim Učiteljem» rekao je don Marinko i nadodao na samom kraju propovijedi da «svoju poniznost gradite na svojoj vrijednosti tako što sve što činite u životu gledate kroz oči Isusa Krista».

Short URL:



U izradi, molimo za strpljenje. Hvala!