Crkva Male braće u četvrtak, 28. svibnja, bila je dom brojnim mladim koji su došli poslušati Riječ Gospodnju na još jednoj svetoj misi za mlade koju je predvodio don Marinko Šljivić. Na samom početku propovijedi poziva se na Evanđelje i govori kako je jedan od najljepših zaziva: «Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!» te nastavlja govoreći: «Smiluj mi se što sam sam i drugi me ne razumiju. Smiluj mi se što griješim i ne mogu prepoznati Tebe u drugom. Smiluj se što sam slijep jer nekad ne mogu prepoznati sebe, ni druge oko sebe. Sine Davidov smiluj mi se jer nemam vjere».

Don Marinko napominje da u Evanđelju nije riječ o tjelesnoj sljepoći, već je to vapaj čovjeka iz daleka koji prepoznaje svoju duboku sljepoću i vapije da mu se Isus, Sin Davidov smiluje jer «mu je došla do grla sljepoća toga što svakodnevno zapada u grijeh, a samo onaj čovjek koji vidi može ne griješiti, a slijepac griješi, pada». Napominje da je u Evanđelju riječ o svakom čovjeku te da je to «predivna priča o obraćenju» gdje čovjek moli, vapi Gospodinu da mu pomogne vidjeti druge i živjeti onako kako On to želi, a On mu na to odgovara: «Idi, vjera te tvoja spasila».

Drugačija dimenzija tvog života

Gvoreći o posljedicama sljepoće don Marinko govori kako «često puta me moji grijesi čine slijepim. Jedan grijeh zablokira mene, moje srce, moju dušu, moje oči. Blokira. A onda, ne vidim sebe onakvim kakvim jesam te zbog sljepoće i svoje oholosti često sebe doživljavam da sam netko iznad. Zbog svoje sljepoće, svoje neke samokritičnosti gledam sebe kao nekog slugu».

Upitao je mlade: «U takvoj sljepoći, u kojoj ne vidim sebe, kako mogu vidjeti druge onkavima kakvi jesu?» te nastavlja govoreći da «tada i njih gledam iz te svoje perspektive sljepoće i uvijek ću vidjeti kada netko radi pogrešku. I znat ću podbadat. I znat ću ogovarat. I znat ću se smijat kada netko pogriješi i ne vidim ljepotu ljudskog bića niti ljepotu samoga sebe. (...) Jedini način da se oslobodim te sljepoće jest - moja vjera, a ona uključuje zazive iz dubine srca. Isuse, Sine Davidov smiluj mi se jer ne mogu sam. Duše Sveti smiluj se jer ne mogu sam.» Don Marinko naglasio je mladima da onda «kada iskreno vapim i kada Krist prepozna moju iskrenu vjeru će mi moć reći Ustani, idi vjera te tvoja spasila i tog trenutka ćeš ga moći slijediti. Kada Ga odlučiš slijediti tvoj život će dobiti drugačiju dimenziju».

Hrani se suncem i vodom

Don Marinko je poručio mladima da se mogu razvijati u plodonosna stabla, čije grane su dobra dijela, a plod dobra riječ koja drugom čovjeku može biti život samo ako je Isus Krist izvor, živo sunce kojim se griju i voda kojom se zalijevaju te rekao «dopustite Bogu da se nastani u vama,  On je onaj koji nas jača.». Dobro razgranatom, čvrstom stablu koje daje plodove svatko će se htjeti sakriti pod krošnje, napomenuo je i poručio mladima da se ne boje otvoriti srce Isus Kristu jer će tada biti oni koji donosite sreću, mir, ljubav gdje god dođu. «Bez Isusa Krista nećete nostiti plodove i uvenut će te», zaključio je don Marinko.

Na kraju svoje propovijedi pozvao je mlade da zazovu Isusa, Sina Davidova i zavape da ih oslobodi grešnosti, da zamole za novo srce, nov duh kako bi postali nov čovjek kako bi mogli Njega slijediti, odagnati sljepoću i sebe razvijati u plodonosno stablo.